Rasadnik Bifurcaria je poduhvat i način života dvoje ljudi ludih za biljkama, s naglaskom na one višegodišnje. Sam rasadnik nalazi se u našem dvorištu, iza dvorišta, unutar našeg vrta. Vrlo često mladi grmovi, stabla i ostale višegodišnje biljke rastu na istim bogatim i raznolikim gredicama na kojima uzgajamo povrće za vlastite potrebe. Nakon toga se gredice protežu u ambijent šumskog vrta u nastajanju. Tamo svoje prve godine života provode u okruženju koje je slično onome u kojem će nastaviti rasti u svojoj mladosti i nadajmo se visokoj starosti.
Rasadnik je prostor u kojem živimo, ono nije neki izdvojeni prostor industrijske proizvodnje isključivo podređen zakonima produktivnosti. To je prostor u kojem se gredice, nešto visokih gredica i poneki pitar premrežuju s našim svakodnevnim životom, sa životima svih ostalih bića s kojima ga dijelimo. Trudimo se da ono bude prostor ljepote i obilja. Ono je i prostor u kojem se družimo s pripadnicima naše vrste, koliko nam briga o sve većem broju biljaka to dopušta.
Uzgajamo biljke oko kojih smo i sami uzbuđeni i kojima želimo pronaći trajno mjesto na zemlji na kojoj boravimo. Što znači da ćete sve biljke koje vam nudimo i koje smo isključivo sami razmnožili kod nas moći vidjeti posađene, u raznim fazama razvoja i raznim polikulturnim kombinacijama.
Još uvijek puno učimo i isprobavamo razne tehnike i uvjete razmnožavanja i uzgoja (čemu vjerojatno nema kraja) te ćemo rado s vama podijeliti naša znanja i dosadašnja iskustva, ukoliko ste i sami zainteresirani da nastavite razmnožavati biljke koje ste od nas dobili.
Na rasadnik, s volumenom biljaka dovoljno velikim da ih možemo ponuditi i drugim ljudima, odlučili smo se kako bi našli model u kojem se možemo u potpunosti posvetiti i nastaviti raditi ono što volimo i u što, naposljetku, vjerujemo. Nadamo se da će se to pokazati kao održiva priča.
U principu, razmnožavamo biljke kako bi bili u mogućnosti nastaviti razmnožavati i saditi biljke.
Sve to znači da ovaj volumen biljaka nikada neće biti prevelik, namjera nam je ostati mali rasadnik. A voljeli bi vidjeti i podržati, koliko je u našim mogućnostima, još poneki lokalni i organski mali rasadnik. Kako bi nam svima bile dostupnije zdrave i vitalne, adaptiranije sadnice poznatog porijekla i sa što manje prijeđenih kilometara u njihovim mladim životima.
Uzgajamo ih bez korištenja bilo kakvih pesticida, herbicida, fungicida ili umjetnih gnojiva. S minimalnim korištenjem plastike, u vidu tu i tamo neke mreže za zasjenjivanje tek ukorijenjenih reznica.
Naglasak stavljamo na gradnju organske materije u tlu kroz neprestano dodavanje komposta, malča/stelje od sijena, ili drvene sječke. Radimo na bogatom tlu koje vrvi životom i u kojem biljke mogu razvijati bogat korijenov sustav. Ali ih pritom ne natapamo gnojivima samo kako bi razvile što veću masu u prvoj ili drugoj godini života, a nauštrb balansiranijeg rasta.
Gnojiva/hranjiva koja koristimo su kompost konjskog i kravljeg gnoja, koji nabavljamo lokalno od susjeda i sami ga kompostiramo te kompostni čajevi od biljaka koje sami radimo (uglavnom kopriva i gavez).
Sijeno za malčiranje sakupljamo sami s livade koju imamo na raspolaganju, isto kao i drvenu sječku koju proizvodimo sječkajući granje koje bi susjedi inače zapalili ili granje koje sami siječemo prilikom prorijede rano sukcesijske šume, uglavnom vrbe i topole, gdje oslobađamo mjesto za ekstenzivni nasad, zasad kestena i oraha.
Biljke plijevimo ručno. Onoliko koliko je potrebno nakon postavljanja organskog malča oko biljaka.
Ostala bića s kojima dijelimo ovaj prostor ne pokušavamo agresivno istisnuti samo kako bismo ostvarili veću produktivnost, niti mislimo da takvi pokušaju uopće mogu biti uspješni, dugoročno sigurno ne mogu.
Pokušavamo se maksimalno sa svima upoznati i shvatiti njihove životne cikluse. Promatramo što se dešava dok naš mali ekosustav evoluira. Što nam je nepresušan izvor radosti i malih i velikih čuda kojima svjedočimo. To vrijedi za insekte, puževe, razne glodavce, s naglaskom na voluharice i ostale sisavce.
Ponekad, u slučaju velike najezde, kao u slučaju puževa golaća, dok su na proljeće mlade biljke izuzetno ranjive i mogu preko noći nepovratno nestati, preuzimamo ulogu predatora sa škarama u rukama. U slučaju voluharica, koje su nam možda i najveći izazov i izvor frustracija, pouzdajemo se u pomoć naših mačjih prijatelja, ptica grabljivica, vjerojatno i poneke lisice koja pod okriljem noći zaluta na naš teren. Uvodimo u sustav i biljke poput mlječike i češnjaka koje bi dugoročno mogle početi odvraćati male glodavce od određenih zona i posve mladih biljaka.
Nikada nismo niti ćemo koristiti bilo kakve otrove.
*
Ono što nas motivira i veseli je vizija jednog drugačijeg ambijenta za život, što udaljenijeg od današnjeg izrazito industrijskog i monokulturnog. Plodovi takvog ambijenta koje ćemo i sami, nadamo se, uživati. Ali i svijest da posađeno stablo kestena može živjeti par tisuća godina. Da će u svoje zrelije doba i punu rodnost stići kroz nekoliko generacija nakon naše. Veselimo se, naravno, i sami uživati njihove plodove, ali sama vizija o stablu, koje bi moglo biti ovdje još puno generacija nakon nas - otvara jednu sasvim drugačiju perspektivu u životu.
