Ljeto u proljeću (i ostale zimske dogodovštine)
Pozdrav svima!
Nakon ludo tople, ljetne, prve polovice travnja, u kojem smo već uhvatili boju kao da je kraj ljeta, i u kojem je jedan od većih izazova bio naći sklonište u nekoj hladovini, koja se zbog ipak proljetnog kuta sunca pronalazila, ali i izmicala na neobičnim mjestima, vratila nam se na kratko i zima. Dobra je to prilika da vam se javimo sa pričom o dosadašnjim ovogodišnjim aktivnostima i izazovima sa kojima se susrećemo. Nadajmo se svi skupa da se dosta toplinskog potencijala već ispucalo i da nas čeka jedno ugodno ljeto. Priča ide u formi bogate fotogalerije sa popratnim opisima.
Javite se slobodno povratno sa komentarima, pitanjima ili nekim idejama, iskustvima. Ako nas želite posjetiti kroz sezonu da vidite kako sve to izgleda u punoj vegetaciji slobodno se javite. Uglavnom imamo hrpu posla, ali raduju nas posjeti ljudi kojima je također stalo do svega ovoga što radimo, tako da možemo pronaći vremena uz prethodni dogovor.
Hvala svima koji su kroz jesen, zimu i proljeće kupili sadnice od nas. Hvala vam i na svim ostalim oblicima podrške, prepoznavanju i riječima ohrabrenja. Znači nam to puno.
Uživajte u fotopriči.
Čujemo se…
Ovako to izgleda na početku zime kada biljke krenu u mirovanje i kada počnemo prazniti bokseve i vanjske gredice…
Ove zime smo napokon dočekali i malo više snijega koji se čak i zadržao neko vrijeme… Guštali smo… Često sa ljudima komentiramo da bi siječanj najradije produljili za 2-3 mjeseca… Duge noći, sve miruje, prilika za odmor… :)
Prije prave zime uspjeli smo napokon složiti i mali plastenik, nažalost uz sve ostale poslove još uvijek ga nismo stigli staviti u funkciju. Korak po korak, prvi je tu… Vjerojatno ćemo preko ljeta posaditi nešto paradajza, a onda će od jeseni biti spreman i za sve ostalo…
U siječnju uvijek imamo najviše vremena za odmor, ali da se ne uljenimo previše, hladno i mokro vrijeme koristimo za izradu novih air-prune boxeva, kako bi spremni dočekali trenutak sjetve… Ove godine radili smo dodatne male bokseve za indijansku bananu i nešto novih gredica za kestene.
Već krajem siječnja počeli smo sa zakorijenjivanjem reznica. Za zimsko zakorijenjivanje korisitimo ovaj sistem sa grijanjem odozdo. Supstrat je mješavina perlita i pijeska sa grijaćim kablom koji drži temperaturu na nekih 25 stupnjeva. Temperatura u prostoriji je zimska, dok dio reznice u supstratu ima idealnu temperaturu na kojoj razvija kalus ili pušta korijenje, zavisno od biljke. Gornji dio reznice ostaje u mirovanju i ne kreće sa vegetacijom. Kada reznica u nekom času krene pupati zbog viših ambijetalnih temperatura podzemni dio je već zakorijenjen ili spreman za zakorijenjivanje. Što omogućuje veći postotak preživljavanja reznica ili ljepši razvoj kroz sezonu.
Za neke biljke koje se teže zakorijenjuju iz tvrdih reznica ovo je ključno (npr. pasji trn, dud) dok kod drugih koje se lakše zakorijenjuju (npr. ribizle, josta, smokve) i nije toliko bitno ali povećava postotak uspješnosti i daje im prednost rano u sezoni kako bi spremnije dočekale fazu rasta i ljepše se razvile do jeseni.
Zakorijenjene reznice kultivara pasjeg trna. Korijenčići pasjeg trna su jako krhki u ovoj fazi i sa reznicama treba rukovati nježno. I dok ovo zimsko zakorijenjivanje ima potencijala čini nam se da je ljetni prozor sa izrastom od te godine puno bolji izbor.
Kalus na reznici duda iz kojeg će se kasnije razviti korijenje.
Kalusirane reznice smokve.
Zakorijenjene reznice joste…
Crvenog ribizla…
Manje osjetljive reznice poput ribiza, joste i smokvi nakon par tjedana presađujemo direktno na vanjske gredice. Do sredine travnja to su već jake sadnice sa značajnim prirastom, a pred njima je još cijela sezona rasta.
Osim zakorijenjivanja, početkom veljače je vrijeme i za kalemljenje na zatvorenom… Ove godine smo kalemili mušmule, nešto malo jabuka za sebe (možda bude poneka viška i za vas) i po prvi puta…
…oskorušu na podlogu dunje. Cijepli smo je što bliže korijenovom vratu sa namjerom da je kasnije posadimo što dublje iznad mjesta cijepa kako bi se i plemka oskoruše kasnije zakorijenila i u principu stajala na vlastitom korijenju. Prije par godina nabavili smo sadnicu oskoruše i nismo primjetili da je kalemljena na dunju. Posadili smo je prilično plitko te sada rasate na dunjinom korijenovom sustavu što znači da vjerojatno neće nikada doseći bujnost koju može doseći samostano stablo oskoruše. Ako imate ili znate neko stablo zanimljive oskoruše koje rodi slobodno nam se javite da se dogovorimo za plemke ili za plod. Htjeli bi je uzgojiti i iz sjemena. Naša stablo još ne rodi, a neko drugo nam nije dostupno.
Kalemljene mušmule su se lijepo primile i do polovice travnja imaju već snažan prirast.
Polovicom veljače vrijeme je i za sijanje puno sjemenja koje se tada lagano budi u svojim trapovima. Krenuli smo kao i obično sa kesetenima.
Evo ih danas, nekih dva mjeseca kasnije. Gore spomenuto ljeto u proljeću im sigurno nije odmoglo u rastu. Neke biljke su već dosegle 30ak cm visine. Ludo…
U to vrijeme kreću i vinogradarske breskve…
…koje su nedavno već bile spremne za presadnju na vanjsku gredicu…
… i koje ne zaostaju puno za kestenima… Ove godine sve je uranilo dva do tri tjedna…
Posijali smo i dosta lješnjaka …
Crnih i drugih oraha…
Nešto kasnije i indijanske banane (pawpaw), one se nikuda ne žure…
… i puno drugih biljaka… novih i starih…
Klijanci sibirskog limuna…
…i kasne sremze /crne trešnje (Prunus serotina) oko koje smo posebno uzbuđeni pošto je pokušavamo nabaviti i uzgojiti već par godina i sada smo napkon došli do klijavog sjemena. Niklo je dosta i ako sve bude u redu do kraja sezone imat ćemo sadnica viška koje možemo ponuditi i vama. Uz običnu sremzu koju smo zakorijenili prošlo ljeto iz reznica…
Neke biljke poput bijelog gloga više ne moramo sijati… Dovoljno je da zavirimo ispod nekog grma u našem šumskom vrtu i pogledamo što je priroda već odradili. Nježno prepikiramo niknute glogove kako bi većem broju njih povećali šansu preživljavanja i osigurali više svjetla na nekoj od gredica…
Cijelo vrijeme brinemo o biljkama koje smo zakorijenili prošlog ljeta, sibirski kiwiji (Actinidia arguta) su dobro preživjeli zimu, lijepo napreduju i moći ćemo vam ponuditi jake sadnice na jesen…
Najsretniji smo kad nađemo vremena da sebi sadimo nove biljke i popunjavamo i transformiramo šumski vrt i ostale lokacije… Prosinac smo proveli u vađenju i primopredaji biljaka za vas, a siječanj je bio poprilično vlažan i hladan tako da smo morali čekati veljaču da nam se otvori prozor za ovu aktivnost. Već smo postajali nervozni, računajući da tada već kreće nova sezona rasadnika, ali na kraju smo uspjeli posaditi puno biljaka. Tako da je sve OK. :)
Selektivno smo otvarali neke prostore na kojima je dominirao svib i jaseni. Ostavljajući dijelove kako bi zadržali benefite laganog zajsenjivanja i vjetrobrana za mlade sadnice. Generalno se svib smatra invanzivnim i dosadnim (često ćete ga vidjeti kako je potpuno izdominirao neku livadu koja se prestala kositi), ali naše iskustvo sa ovim samoniklim grmom je prilično pozitivno. Svib se širi lateralnim i prilično plitkim (ali i bogatim) korijenjem i ispod sebe (ili poslije sebe) ostavlja prilično razrahljeno i obogaćeno tlo odlične strukture. Idealno za laganu sadnju bilo kakvih drvenastih sadnica (voćaka ili ostalog). Po nama puno bolji ambijent za presadnju od čiste livade. Ali to i je funkcija ranosukcesijskih stabala i grmova. Priprema za ono što dolazi. Naravno, oko ispkopane rupe ostaje korijenov sustav koji će potjerati hrpu novih izboja pa je potrebno kroz sezonu dva-tri puta porezati ili pokositi te mladice kako s vremenom ne bi potpuno zarastao novoposađene sadnice. Ali daleko od toga da je jako uporan i nezaustavljiv. Ako ste prisutni brzo će prihvatiti vašu poruku da se povuće. Isto vrijedi i za jasen. A korijenje i jednog i drugog nakon što počne odumirati dodatno će obogatiti tlo u kojem se nalazi. Do tada je bio sklonište za razne ptice i ostale životinje koje su sigurno na svoj način obogaćivale tlo. Ono što nekome izgleda samo kao zapuštena šikara krije u sebi razna blaga.
Granje koje smo dobili nakon prorijede ovog puta nećemo sječkati , već ga grupiramo i namjeravmo od njega napraviti drveni ugljen kojim ćemo kasnije obogaćivati gredice. Više o tome u sljedećim novostima, kad ga napravimo. :) Granje sviba je isto tako prilično tanko i razgranato te je kao takvo pogodno za zaštitu mladih sadnica od npr. srna, samo ga treba malo gušće popikati oko sadnice za kamuflažu i odbijanje.
Još rupa za sadnju na mjestu gdje je carevao svib. Ovdje smo posadili indijansku bananu kojoj će ostatak neposječenog grma raditi hlad sa zapada u prvim godinama života.
Za nove air-prune gredice trebalo nam je još zemlje pa smo počeli kopati jezerce koje nam je već dugo bilo u planu. Ovo je projekt koji će vjerojatno trajati dosta godina. Kopati ćemo ručno i u raznim fazama kako bi ga oblikovali čim ljepše i iskorisitili sve slojeve iskopane zemlje na najbolji mogući način. Površinski sloj za podizanje raznih gredica i humaka, a one ispod zavisno o kvaliteti bilo za uzdizanje nekih dijelova terena ili čistu glinu za žbukanje i gradnju u nekom narednom takvom poduhvatu.
Sezonska jezerca bitna su za razne oblike života, ovo je mladi gušter iz jednog manjeg koje smo iskopali prije dosta godina.
Krajem ožujka došlo je vrijeme i za kalemljenje na otvorenom. Plemke raznih sorata šljiva (i ostalog) skupili smo kod prijatelja još u prosincu i držali ih na hladnom i vlažnom. Na slici je snažno stablo samonikle ringlove čiji plod smo probali prije dvije godine i koji nas nije oduševio. Odlučili smo je kalemiti sa raznim drugim šljivama. Prošle godine odrezali smo debele grane kako bi ove imali mlade jednogodišnje izboje koji su pogodniji za kalemljenje na rascjep.
Nakon prikraćivanja jednogodišnjih izboja kalemili smo na rascjep više različitih vrsta šljiva nekoliko puta.
Mjesec i pol kasnije. Postotak primitka je prilično velik, neki pupovi tek kreću dok neke plemke imaju već značajan prirast. Pokušat ćemo oblikovati skladnu krošnju koja će na sve strane imati različite vrste šljiva te ćemo sada biti u prilici sa ove šljive uzimati plemke kako bi mogli kalemiti druge ringlove koje nam ne budu zanimljive, bilo zbog kvalitete ploda ili izrazito rane cvatnje i osjetljivosti na mraz. Unutar šumskog vrta pustili smo dosta samoniklih stabala da izrastu do zrele dobi tako da imamo s čime raditi.
Polovicom ožujka uhvatili smo se podebljavanja vjetro(i-drugo)branske barijere sa sjeverne strane parcele. Glavni lik u ovoj priči je košaračka vrba (Salix viminalis). Ove grane odrezali smo na mjestu u dvorištu gdje ih je trebalo prikratiti kako bi dobili mlade izboje pomoću kojih ćemo pokušati isplesti živu sjenicu (ili zid sjenice). Nismo ih zapalili već smo odlučili od njih razmnožiti stotinjak metara gustog vjetrobrana.
Grane i korisni alati za lakše ubadanje grana raznih debljina… sve smo iskoristili :)
Nismo zazirali niti od ovakvih promjera… Kažu da biljke od debljih zakorijenjenih grana imaju kraći životni vijek. Mi smo popikali najrazličitije debljine tako da ćemo moći to pratiti iz prve ruke…
Kako god, mjesec i pol kasnije, zasad skoro sve reznice izgledaju dosta dobro i vitalno. Neke kreću polaganije neke već imaju značajne priraste. Od najtanjih do najdebljih. Kasnije smo ih malo pomalčirali sa sijenom da ih obilježimo i da ih ne zaraste trava i kupina. Ubadali smo ih na nekih 30ak cm razmaka, tako da se ovdje radi o tristotinjak novih stabala posađenih i pomalčiranih za nekih 3 sata posla. :) Javimo kako su preživjele ljeto…
Radi se o sjevernijoj strani šumskog vrta gdje su nam trenutno zaštita samonikli jaseni i crna joha koju smo posadili prije koju godinu. Jaseni nisu idealni pošto dosta kasno listaju i rano im otpada lišće i dublje su unutar parcele pa bi ih s vremenom sve više rijedili i oslobađali prostor za druge biljke. Joha, i sada vrba, trebali bi ih s vremenom zamjeniti kao osnovna struktura tog ruba, ali uz razne druge prikladne grmove i stabla koje smo ugurali ili ćemo tek ugurati tu negdje kako bi dobili što veću raznolikost. Košaračka vrba( Salix viminalis) raste jako brzo i može izrasti u veliko stablo. Zato bi bilo idealno imati rub sa dva ili čak tri paralelna reda kako bi se jedan uvijek mogao sjeći u intervalima od tri godine dok stablo nije postalo prezahtjevno za rušenje. Dok bi treći uvijek bio na zadovoljavajućoj visini i gustoći. Javljamo kako se ova ideja razvija. A vi ako imate iskustva ili neke ideje također se slobodno javite.
Za vrijeme proljetnog ljeta uživali smo cvatnji svih mogućih voćki i grmova… Na slici je Sremza (Prunus padus) slatkastog medenog mirisa…
…
Zbog toplog vremena sve je jako rano krenulo tako smo užurbano presađivali natrag sadnice koje će još godinu dana provesti kod nas… A kako je poslje ljeta brzo došla zima neke je, poput ovog Draguna desno, ozbiljno pomilovao mraz (ili barem hladni sjeverac)…
Neke smo poput ovih murvi i evodija i mladih kestena u visokim gredicama uspjeli zašiti pomoću ovakvih improviziranih građevina, a neke nismo… Sve bi one preživjele, ali nam je bilo žao da baš kreću sve ispočetka.
Uz ova temperaturna kolebanja permanentno najveći izazov i dalje nam predstavljaju puževi. Cijele zime nisu stali sa reproduktivnim ciklusom, ima ih više nego ikada. Tako da smo potpuno odustali od pristupa da mi na bilo koji način glumimo predatore. Hranimo ih oko svih osjetljivih biljaka sa obilnim dozama pšeničnih posjia (svako brašno funkcionira, ali posije su prilično jeftine ) koje će još uvijek rađe odabrati prije bilo koje biljke kao hranu. Što će reći tovimo ih i razmnožavamo, ali uskoro bi na scenu trebala stupiti ova ekipa sa slike. Za sada su tu tri i trebalo im je vremena da se priviknu na novi dom i na nas, ali sada se sve više opuštaju i uskoro ćemo ih moći pustiti u prostor vrta i rasadnika gdje će, nadamo se, izazvati znatnu promjenu situacije. Kako god, prekrasne su i jako zanimljjive životinje…
Na kraju ove već predugačke priče, sa patkama, ovom ljepoticom, četverogodišnjom divljom artičokom…
…i ovom mladom lipom koju smo prije pet godina kao malu grančicu presadili iz šume, pozdravljamo vas do sljedećeg javljanja…