Vatra, voda i hrpa voća
Prvi kišni rujanski dani uvijek su dobra prilika za osvrt na sezonu iza nas. A sezona je bila slatka!
Davili smo se u voću cijelo ljeto. Lakše je bilo broditi kroz dnevne aktivnosti i izazove sa okrepljujućim zalogajem uvijek na dohvat ruke. Od starih voćaka koje su nas ovdje dočekale pa sve do mladih stabala i raznog bobičastog voća koje smo sami posadili. Ove godine je baš sve obilno rodilo. A posla i izazova je bilo puno kao i uvijek.
Dva ili tri sušna perioda koja je trebalo preživjeti, prekinuta sa obilnom kišom, svaki puta u zadnji čas. Uvijek uzbudljiv ples po rubu. Da nije tako, ne bi vrijedilo. Prve kapi kiše koje donose ogromno olakšanje, pa i ekstazu. Neprocjenjivo.
Bilo je ovog ljeta i vatre i drvenog ugljena. I ponovno hrpe novih biljaka i sadnica koje smo uzgojili i odgojili.
Dokumetirali smo cijeli proces uspostave novih trajnih gredica i ispratili rezultate nekih akcija koje smo započeli u proljeće.
Uživajte u fotogaleriji.
Krenimo sa ambijentom na kraju ljeta. Izgurali smo još jednu sezonu, sada treba uživati u džungli.
Vanjske gredice - maklura, kakiji, sremza,vinogradrke, murve...
Nikada robusnije i veće jednogodišnje evodije (pčelinje drvo), a pored njih dvogodišnje smokve. Ove gredice nismo zalili niti jedanput - cijelo ljeto.
Sibirski limun smo češće obilazili, trebalo je s vremena na vrijeme plijeviti slak i dati mu malo vode za vrijeme suše pošto mu je puno teže zatvoriti sklop kako bi sam zasjenjivao zemlju iz koje raste. Kako god prekrasno je izrastao, jednogodišnje sadnice većinom oko 50 cm.
Mušmula - u prvom planu - je voće koje tek željno iščekujemo...
Kao i ove sibirske kivije...
... kojima smo napokon pronašli dobru lokaciju i omogućili prave uvjete pa sada stvarno bujaju..
Ove divlje trešnje degustirali smo u rano ljeto. Prvi put su nam rodile sve samonikle trešnje koje smo pustili da rastu. I sve su odlične. Od sitnijih do krupnijih. Biti će teško odlučiti se na prorijedu istih iako će vjerojatno biti nužno s obzirom na to da ih je malo previše za površinu koju imamo na raspolaganju.
...
...
Daikon za zimske salate je jedna od povrtnih kultura koje uvijek sijemo u kasno ljeto...
...
...
Dvorište nam se kroz godine pretvorilo u malu apoteku… Kamilica je ove godine baš eksplodirala, tu je i hrpa trpuca, stolisnika, koprive, čička i puno drugih ljekovitih i samoniklih jestivih biljaka… Većina je samozasijana, a mi ih ohrabrujemo kroz selektivnu košnju…
Zabilježili smo i cijeli proces uspostave novih trajnih gredica. Prvo smo pronašli jednu čistinicu na kojoj još nismo posadili nikakve trajnice - sve ih je manje. Nekada davno ovdje smo planirali jezerce pa je možda i zato ova opstala... :)
Nakon košnje, pripreme zemlje i vađenja busenja iskopali smo duboke i široke jarke....
Sa obiljem površinske zemlje iz jaraka gredice su dobile puno veću dubinu i masu fine površinske zemlje. Visina gredica u ovoj fazi je oko 35-40 cm. Što je prilično visoko i strmo, ali tu u priču ulazi sječka.
Ove malo preduboke jarke obilno punimo sa drvenom sječkom...
... koja će nam par godina služiti kao malč za puteljke, spužva za nutrijente i vlagu koji pobjegnu sa gredica, a nakon 3-4 godine biti će spremna da u obliku humusa bude iskopana iz jaraka i dodana na gredice, kao najfinija organska materija (šumska crna zemlja).
Nakon što smo dodali i vrtlarskim vilama uradili sloj komposta sve je spremno za sadnju. U ovom slučaju na redu su mlade murve koje smo posijali mjesec dana ranije...
Nakon sadnje preostalo nam je prekriti zemlju malčom. U situacijama sa većom gustoćom biljaka, kada nije moguće malčirati sijenom koristimo bukovu pijevinu. Sjenilo na desnoj gredici pomaže svježe presađenim pasjim trnovima da lakše prežive presadnju.
Gredice su zasađene, dodatno ušuškane sa sijenom i spremne za ljeto... Murva, jesenska maslina, evodije, maklure, pasji trnovi, muškatne kadulje, echinacea, i golden giant amarant po rubovima. Naravno i nešto jednogodišnjeg cvijeća da nam sve skupa bude šarenije... :)
Nekoliko mjeseci kasnije...
Uz nešto malo pljevkanja i minimalno zalijevanja za vrijeme sušnih perioda... Murve koje su izrasle i preko 120 cm (posijane su u travnju) zalili smo samo prilikom presadnje...
...
Nakon što smo kroz lipanj presadili i posljednje biljke koje smo posijali ili zakorijenili ovog proljeća našli smo vremena da se poigramo sa vatrom. Već smo se skoro pomirili da smo promašili prozor za takvu aktivnost i da ćemo morati čekati jesen, ali onda je početkom srpnja pala kiša, navlažila okolinu, napunila nam rezervoare za kišnicu do vrha, tako da smo mogli odvojiti ponešto i za ovaj projekt. Došlo je vrijeme da granje koje smo zimus sakupili pretvorimo u drveni ugljen.
Iskopali smo rupu oko 2 metra dugačku i oko metar široku, nešto dublju od dubine štihače, sa iskopanom zemljom oblikovali smo dadatni rub u visinu. Donekle smo pazili da su rubovi zaobljeni kako bi dotok zraka bio što bolji.
Zbog dovoljne dužine rupe nismo morali previše usitnjavati granje da bi stalo unutra. Trudili smo se biti aktivni oko vatre cijelo vrijeme i dodavati novi materijal kako bi u cijeloj rupi imali što čišće sagorijevanje sa što manje dima. Ideja je da sav dotok kisika odlazi na sagorijevanje novododanog materijala te da se ispod gomila ugljen koji se u što je moguće manjoj mjeri pretvara u pepeo.
Nakon pet sati plesa oko vatre...
...potrošili smo svo granje koje nam je bilo pri ruci...
... pa smo krenuli sa dubinskim gašenjem nastalog žara...
... potrošili smo oko 400 litara kišnice kako bi bili sigurni da više nema toplih mjesta u rupi i da se izgaranje neće ponovno aktivirati i preko noći pretvoriti sav naš trud u pepeo....
... ovo je konačan rezultat...
...po slobodnoj procjeni, nešto malo više od pola kubika drvenog ugljena... Preko zime ugljen će stajati pomiješan sa konjskim gnojem kako bi upio hranjive tvari i postao stanište za razne korisne mikroorganizme. Nakon toga, u proljeće, nanosit ćemo ga i urađivati u gredice kao riješenje za trajno obogaćivanje strukture i životnosti tla. Ova količina ugljena dovoljna je za dvadesetak m2 gredica, ako se nanosi 2,5 cm ugljena u 25 cm površinskog sloja zemlje. Neke manje površine na kojima smo zasad testirali ovo crno blago pokazuju obećavajuće rezultate. :)
Eh da smo tada znali da nas čekaju tri i pol tjedna brutalne suše, možda bi i sačuvali onih 400 litara. :) Kako god, ovo je trenutak koji je odredio sezonu. Od ponoći do zore ljevalo je kao iz kabla. Od uzbuđenja zbog ljetne kiše probdjeli smo noć samo da svjedočimo tom događaju. Obično kada ljeti krene padati volimo je svjesno ispratiti do kraja. Da ne bi stala zbog nedostatka zahvalnosti i poštovanja. :)
Eh, kakvo je to svježe i prekrasno jutro bilo... spašeni u zadnji čas...
I patke su uživale...
U prošlom javljanju pokazali smo vam kako smo kalemili/cijepili kultivare šljiva na velika stabla ringlova. Ovo su rezultati... Preko 90 posto uspješnosti primitka...
I nenormalan prirast u jednoj sezoni... Kao da su oduvijek tu...
Reznice košaračke vrbe koje smo popikali u vjetrobran sa sjeverne strane zemljišta odlično su se primile i krenule rasti, preko 90 posto. Izgubili smo jednu trećinu od tog broja za vrijeme ove zadnje suše... Da smo imali malo više vremena brinuti o njima i da smo im kroz ljeto stigli dodati još malča vjerovatno bi većina preživjela, ali i ovako smo super zadovoljni...
Sadnice koje smo posadili u prorijeđenu "šikaru" odlično su napredovale. Ovdje je u prvom planu kaki...
...a na ovoj fotografiji su kesteni sa preko 120 cm prirasta...
A kad smo kod kestena, vodimo vas i na drugu lokaciju gdje smo prije 5 godina započeli nešto slično u puno više uznapredovalom sukcesijskom kontekstu. 2010. godine ovo je još uvijek bila napuštena oranica koja tada 2-3 godine nije obrađivana, prekrivena raznim korovastim raslinjem. Kada smo krenuli intervenirati u ovaj prostor (2020. godine) radilo se o gustom sklopu vrba i topola već tada značajne visine. Prava mala prekrasna šumica. Vrbe i topole rijedili smo selektivno, ostavljajući sve na rubovima kako bi nam pomagale kao vjetrobran. Iskrčili smo trase i tamo sadili kestene. Između trasa ostavljali bi neka stabla i grmove kako bi bili dodatna podrška mladim kestenima i kako ne bi narušili ambijent i stanište za sve životinje koje su tamo našle svoj dom.
Neki od prvih kestena koje smo tamo posadili dosegli su oko 6 metara visine...
Prostor oko kestena održavamo košnjom (trimer sa nožem) na način da kosimo široko u krug i svu pokošenu masu odmah sa trimerom nagrčemo oko kestena. Na ovaj ih način malčiramo i dugoročno dodatno prihranjujemo.
Dok kosimo pazimo da zaobiđemo sve zanimljive mladice. U zadnje 2-3 godine niknulo je hrpu mladih hrastova.
Pazili smo i ranije, tako da danas tamo imamo već malo veća stabla divljih krušaka koja su sada počela roditi i koja će biti hrana za divlje životinje, a nama izvor sjemena za divljake kruške koje ćemo moći koristiti kao podloge za cijepljenje. Ove godine prvi puta ih je bilo dosta i pogodili smo tajming pa ćemo napraviti i voćnu turšiju.
Tamo nam raste i trnina koju ovog proljeća napokon nije pofurio mraz pa se i njoj baš veselimo! Eliksir!
Izazov koji je pred nama je odluka o rušenju pojedinih, sada već ogromnih, topola, koje se nalaze ipak preblizu kestena. Vjerojatno je zadnji čas za takvu akciju (ako već nije prekasno :) u kojoj je moguće srušiti ta stabla, osloboditi dodatno svjetlo i prostor kestenima koji su sada znatno uznapredovali, bez da ozbiljno oštetimo iste prilikom tog rušenja. Biti će to teška odluka iz više uglova. Jedna od većih prepreka je i ta što stvarno obožavamo ta stabla. :)
Ako se odlučimo na tu dodatnu prorijedu, barem pojedinih stabala, ovo je budućnost malo debljeg debla topole položenog na zemlju, nakon 4 godine. Ostavljamo ih u blizini kestena kako bi im ubrzo bili izvor hrane i dodatnog humusa. Dotada su supstrat za razne gljive (da imamo više vremena mogli bi ih inokulirati sa micelijem Shitakea), staniše za razne kukce i akumulatori vlage u ekosustavu. Svo granje sa stabala, idealno sa zelenim lišćem, preradit ćemo u sječku i rasprostrijeti oko kestena kao dodatan malč i hranu.
I kako zaključiti ovu priču nego sa još malo voća. Često se nađemo u nedoumici što nam je draže pulpa ili koštice koje nose potencijal hrpetine novih stabala. :) Na sreću, ne moramo birati pa jednako uživamo u oboje! Skupili smo hrpetinu drijenka, nadamo se da ćemo sljedeće godine ponovno uzgojiti dosta sadnica...
Bistrice su nam, nakon jedne godine pauze, rodile više nego ikad. Napravili smo hrpetinu pekmeza i voćnih kaša u mixu sa kruškama. I pazili smo da sačuvamo skoro svaku košticu. Tako da se i one vraćaju sljedeće godine.
Biljka šisandre nam je sve jača. Ove godine smo imali prvu pravu berbu. Napravili smo teglicu tinkture i pogađate - sačuvali smo hrpu sjemena. :)
Ranije kroz ljeto otkrili smo uz jedan poljski put murvu nevjerojatnih karakteristika. Plodove i sjeme skupljali smo lopatom. :) Ova murva je toliko zanimljiva da ju svakako namjeravamo razmnožiti i putem reznica. Ali o tome neki drugi put. Ovo se već dovoljno odužilo. Hvala svima koji su izdržali do kraja ovog dugačkog posta...
...nadamo se da smo vam uspjeli prenijeti malo ljetne atmosfere iz Bifurcarije! Lijepi pozdrav od nas i od...
... pataka ... kva kva...